Najtoplija godina od kad traju mjerenja

 Na početku srpnja ove godine zabilježena je najviša ikad izmjerena prosječna globalna temperatura (17,01 °Celzija). To je premašilo prethodni rekord od 16,92 °C iz kolovoza 2016. Ovaj dio godine obično je s najvišom prosječnom globalnom temperaturom, ali čini se da nije slučajno što se rekordi pojavljuju u razmacima od nekoliko godina. Razlog čini se leži u oceanima, koji su u cijelom svijetu postali alarmantno topli zahvaljujući klimatskim promjenama, ali i El Niñu, koji se vratio. To su dva efekta koja idu u istom smjeru povećanja prosječne globalne temperature. Sam naziv El Niño na španjolskom znači „dječačić“ i odnosi se i na malog Isusa jer se njegovi učinci najviše osjećaju oko Božića.

El Niño i La Niña (djevojčica) dva su suprotna klimatska obrasca koja narušavaju te normalne uvjete. Znanstvenici te pojave nazivaju ciklusom El Niño – južne oscilacije (ENSO). I El Niño i La Niña mogu imati globalne utjecaje na vrijeme, šumske požare, ekosustave i gospodarstva. Epizode El Niña i La Niñe obično traju devet do dvanaest mjeseci, ali ponekad mogu trajati godinama. Događaji El Niño i La Niña javljaju se u prosjeku svake dvije do sedam godina, ali se ne događaju redovito. Općenito, El Niño se javlja češće nego La Niña.

Tijekom normalnih uvjeta u Tihom oceanu, pasati pušu na zapad duž ekvatora, odnoseći toplu vodu iz Južne Amerike prema Aziji. Da bi zamijenila tu toplu vodu, hladna voda diže se iz dubine – proces koji se naziva uzdizanje (engl. upwelling). Ta je voda bogata nutrijentima. Tijekom El Niña uzlazna struja slabi ili potpuno prestaje. Bez hranjivih tvari iz dubina manje je fitoplanktona uz obalu. To utječe na ribe koje jedu fitoplankton i, zauzvrat, utječe na sve što jede ribu.

El Niño uzrokuje kretanje pacifičke zračne struje prema jugu i širenje dalje prema istoku. Tijekom zime to dovodi do vlažnijih uvjeta nego inače na jugu SAD-a i toplijih i sušnijih uvjeta na sjeveru.

Velik dio ekstremne vrućine koju vidimo potječe od stanja naših oceana. Mora našeg planeta zagrijavaju se desetljećima. Posljednje desetljeće bilo je najtoplije na površini mora barem od 19. stoljeća. U travnju je prosječna površinska temperatura svjetskih oceana dosegnula 21,1 °C, što je najviša ikad zabilježena temperatura.

Osobito je toplo u sjevernom Atlantiku, gdje se uvelike ruše rekordi. U travnju su površinske temperature mora tamo premašile 4 °C iznad uobičajenih za to doba godine. Kad to znamo, nije nam više čudno što su turisti počeli odlaziti na sjever Europe iz skupe Hrvatske.

U Meksičkom je zaljevu od 12. srpnja ove godine prosječna površinska temperatura viša od 30 °C, što je najviša zabilježena za ovo doba godine otkako su sateliti to počeli pratiti 1981.

Kako se oceani zagrijavaju, postaju sve manje sposobni apsorbirati toplinu iz atmosfere, što dovodi do podizanja globalne temperature.

El Niño se obično povezuje s toplijim globalnim temperaturama, dok je La Niña često u korelaciji s nižim temperaturama. El Niño i La Niña nemaju uvijek predvidljive ishode. Na primjer, 2020. bila je druga najtoplija zabilježena godina, a bilo je to za vrijeme La Niñe. To naglašava utjecaj zagrijavanja klime na rekordne temperature.

Ovaj El Niño tek je u povojima. To znači da planet možda očekuju još više globalne temperature kasnije u srpnju. Zemlja će vjerojatno vidjeti više nenormalno toplih mjeseci čak i poslije tijekom godine jer je očekivano da El Niño nastavi jačati.

Budući da klimatski obrazac nije dosegnuo punu snagu, teško je povlačiti usporedbe s njegovim prošlim manifestacijama. U slučaju da ove godine efekt El Niña bude jak, prosječna temperatura istočnog i središnjeg tropskog Pacifika privremeno bi dosegnula ili premašila 1,5 °C iznad normale. Početkom lipnja temperature su u tom dijelu Pacifika već bile 0,7 °C iznad normale. Neki su znanstvenici zabrinuti da bi El Niño mogao privremeno prvi put pogurati globalno zatopljenje na više od 1,5 °C iznad predindustrijskih razina. Mnogi su stručnjaci upozorili da bi prelazak te točke mogao izazvati nepovratne promjene u nekim dijelovima planeta. To bi moglo uključivati ​​transformaciju amazonske prašume i raširenije topljenje grenlandskih i antarktičkih ledenih ploča. Ipak, budući da je El Niño privremen, teško je reći kakve će dugoročne posljedice imati na naš planet.

Uvijek kad ima više faktora koji utječu na neki fenomen znanstvenici su oprezni sa zaključcima o tome što je i koliko uzrok čega. Možda ste čuli za latinski izraz post hoc ergo propter hoc, što znači, poslije ovog, dakle, zbog ovog. To je zapravo logička pogreška koja navodi da zbog toga što je događaju X slijedio događaj Y, događaj X je morao prouzrokovati događaj Y. Ponekad se koristi kraći termin post hoc-pogreška.

Primjer je post hoc-pogreške iz ekonomije da je slom burze 1929. godine vodio u kolaps cijele ekonomije SAD-a i porast nezaposlenosti. Ispostavlja se da je kratko nakon sloma burze nezaposlenost počela padati, a stvari su postale lošije za tražitelje posla tek kasnije, kad je vlada intervenirala. Dokaz da je to bila zabluda slijedio je pola stoljeća kasnije, kad se burza slomila 1987, a ekonomija je zapravo rasla unatoč očekivanjima političara da će doći do recesije.

Zaključno, ova godina bit će najtoplija otkako traju mjerenja zbog efekta El Niña i čovjekova utjecaja na klimu, ali još nije jasno hoće li to imati dugoročne posljedice.